Indo – Lombok, lipanj 2010; 1. dio

Indo – Lombok, lipanj 2010; 1. dio
July 23, 2010 Chelichana

Već duže vrijeme razmišljam o nekom većem putovanju. Nakon par tjedana proučavanja spotova, odluka je pala na Lombok. Preskakanje Balija je bilo namjerno; prevelike gužve i spotovi koje, nakon godinu i pol pauze, baš i ne mogu voziti. Moglo bi biti više topljenja u pjenici i ljutih lokalaca. 😉 Nekako mi se čini da je Lombok ipak pitomiji, valovi su lakši i ima manje gužve.

Fly me to the moon
I tako, žena i ja kupimo avio karte Quatar airlinesa. Nismo mogli proći bolje: povrtana karta iz Beča za 4500 kuna. Još sam kod rezervacije mogao izabrati catering (!) i «bulk head seats» (!!). Odlučio sam se da neću nositi dasku. Kupit ću nešto na Baliju, pa prodati po povratku.

Tu subotu sam jedva dočekao. Osam mjeseci isčekivanja, skupljanja love, rješavanja vize u Mađarskoj su sada iza mene. Sjedamo u auto i pravac Beč.

U Beč smo stigli 3 sata prije ukrcaja, jer još nismo vjerovali da nas ona «bulk head» sjedala ipak čekaju. Nakon check in-a i strepljenja za overweight, sjeli smo u avion i ispružili noge. 😉

Let do Dohe u Qataru je trajao 5:30 sati. Nije mogao proći bolje nego što je. Hindu hrana koju sam naručio preko interneta je bila jako ukusna. Doha na +35 u 23:00 je strašna! Ne možeš ni disati, ni misliti. Odlučili smo tih 3 sata do sljedećeg leta skratiti u aerodromskoj zgradi. U free shopu možeš odigrati lutriju i osvojiti 1.000.000 USD i Audi R8. Ha, ha, ne znam zašto, ali sam se sjetio svog frenda – Panonskog surfera. On je ostao u Zagrebu. Umjesto Indonezije odabrao je Sardiniju i Tursku. Nakon Dohe, sljedeći stop-over je Singapur. To sam zaboravio. Mislio sam: šo će nam još jedno slijetanje? Ali nakon 12 sati u avionu i nakon što sam pogledao «How to train your dragon», epizodu «Fifth geara», dokumentarac «Japanese gardens» i odigrao skoro sve igrice na onboard kompjutoru, jedino o čemu sam mislio je pola sata odmora na aerodromu. Tako je i bilo. Ubrzo, nakon iscrpnog pretraživanja Singapurske policije i aerodromskog osiguranja (?!?) smo ponovno u avionu. Na Baliju smo za 3:30 minuta.

Bali 2 Lombok

Topao i vlažan večernji zrak mi je, ovaj put, odgovarao. Dvadeset i tri sata leta i čekanja je i više nego dovoljno. Volio bih reći – ne ponovilo se, ali ne mogu. Na bankomatu smo uzeli nešto novaca. Prihvaćaju VISU i MASTER CARD. Ali ne MAESTRO, AMERICAN i DINERS. U mijenjačnicama na aerodromu je tečaj jako nepovoljan, tako da je pametnije mijenjati novce u gradu. I za to se treba potruditi, jer se tečaj uvelike razlikuje od mjenjačnice do mjenjačnice. Taksi s aerodroma do centra Kute je 50.000 IDR. To bi trebala biti fiksna cijena, ali smo se ipak morali cjenkati za nju. Uključuje i prtljagu.

U Kuti smo se smjestili u centru, u Mastapa Garden Hotelu. Bio je jeftin i nalazi se blizu glavnih shoping ulica. Tako da potraga za surf daskom neće biti problem. Soba je katastrofa. Odlučili smo što duže biti vani i samo prespavati. Ionako već sutra letimo za Lombok. Za te novce (30 USD/noć) sam ipak očekivao malo više. Dvorište s bazenom je toliko lijepo, da sam ozbiljno razmišljao prespavati pokraj bazena i fontane sa zlatnim somovima. (!)

Kuta je jedan jako bučni, zgusnuti grad, nakrcan prometom i ljudima koji ti nude svoje motore za prevoz. Imam osjećaj da je najbitnija stvar u Kuti kupiti motor i pokušati ga rentati turistima. Štoviše, to je sigurno prvi savjet koji tinejdžer dobije od svog oca. Taj dan smo odlučili provesti ispijajući nenormalno hladne Bintang pive i presjecati ih s lokalnom nenormalno ljutom hranom. Sljedeći dan smo letili za Lombok, pa sam se usredotočio na traženje surf daske. Naruki surf shop je bio prva destinacija. Tamo sam se zadržao skoro sat vremena, pregledao sve daske i upoznao odlične lokalce koji rade u shopu. Nije im bio nikakav problem vaditi sve te daske i odgovarati na moja pitanja. Cijene za PU daske se kreću od 3.500.000 IDR do 5.500.000 IDR, ovisno o modelu i proizvođaću. A EPX daske su oko 7.000.000 IDR i to imaju samo Firewire. Pozamašna kolekcija polovnih dasaka je ispred shopa, i one su isto na prodaju. Cijene su od 2.500.000 naviše. Ovisno o modelu, veličini i stanju. Šteta što tamo nisam našao ono što sam tražio. Ipak je to shop orjentiran više za lokalce koji su jako mali i lagani. I uz to ubijaju surf. 😉 Kasnije sam u nekom malom shopu uspio naći 6.1 EPX quad fish za 5.000.000 IDR. Nakon cijenkanja, naravno. Super je bila varijanta što ću moći u istom shopu prodati tu dasku kad se budem vratio. Mogu dobiti i do 50% cijene od kupljene. Ustvari, tu opciju nude skoro svi shopovi. Nadam se da će daska poslužiti. Izgleda mi malo prevelika za mene, ali nema veze. 😉

Merpati airlines za nekih 300 kn leti do Lomboka. Surf se naplaćuje 5.000 IDR/kg. Let traje 20 min. Ta avio kompanija je navodno jedna od najboljih. Zapošljava bivše vojne pilote, pa su letovi sigurni. Jedino što nekad zaborave da više nisu u vojnom avionu. No, naš let je bio siguran i kratak.

Još sat i po puta i stigli smo u Kutu na Lomboku. Smjestili smo se u Surfers Innu. Cijenu od 250.000 IDR za superior AC room smo izpregovarali jos preko maila. Smještaj je tipičan za Indonezijske standarde. Za te novce dobiješ sobu s klimom i WC s tušem. Ali bez tuš kabine. Iako izgleda zapušteno, sve je jako čisto. Većina surfera, posebno japanaca odsjeda ovdi, tako da je lakše naći nekog tko će ići na surf s tobom i podijeliti troškove.

Surfers Inn

Hrana u Kuti je jako dobra. I jeftina. Prošli smo nekoliko restorana i svugdje je ok. Cijene se kreću od 15.000 IDR do 25.000 IDR za doručak do 25.000 IDR – 50.000 IDR za ručak ili večeru. Ručak od cca 30.000 IDR je sasvim dovoljan. Bintang veliko pivo (0,66 dl) je 25.000 IDR. Ipak je ovo muslimanska zemlja. Noćnog života nema. Neke od birtija rade dok ima ljudi. Imaju i živu muziku. Sve hit do hita. Uglavnom rnr 70-ih i 80-ih. 😉 Bule restoran je sigurno favorit. Vlasnik i sheff je bifsi kuhar iz hotela s 5 zvjezdica, tako da mu je hrana svježa i prvoklasna.

Kuta

Sutradan smo rentali motor u jedinom surf shopu – Kimen surf shop. Cijena motora nakon pola sata cjenkanja je 35.000 IDR/dan. Problem u Indoneziji je taj da kad rentaš motor odgovaraš za sve udarce, popravke i krađu. Zato je jako bitno da rentaš motor od nekog tko je provjeren, jer se dešavaju situacije da ti onaj tko ti je iznajmio motor u dogovoru s nekim ukrade isti, pa mu moraš platiti veliku globu. I nakon što odeš, motor se iznenada nađe. To je ozbiljan problem, stoga valja pripaziti. Meni su dva puta ukrali gurtne s motora za vezanje daske, ali su mi u Kimen surf shopu dali druge i to besplatno. Stoga preporućam Kimena jer je zbilja pouzdan i  fer.

Maja je rentala mini-mal za 30.000 IDR/dan. Cjenkanje neizbježno. U voznom je stanju. 😉

Surf spotovi

Prvih nekoliko dana sam odlučio voziti Gerupuk inside spot. I nisam se razočarao. Spot je izvrstan. Lagani reef break koji radi na sve plime i oseke. Reef je prekriven s travom, pa ne moraš imati šlape. Dugi desni i kratki, ali zanimljivi lijevi. Jako lagan za drop in. Rijetko se radi u tubu. Izvrstan za «srednje» surfere ili za zagrijavanje. Diže se i do preko 2 m. Vožnja od Gerupuk sela do spota i nazad košta 70.000 IDR/brod (!) po danu. Ako se dogovoriš s istim vlasnikom da ćeš dolaziti češće, dobiješ vožnju i jeftinije. Ako je u brodu 4 ili više ljudi cijena je 25.000 IDR/osobi. To ukljućuje i da lik koji vozi brod surfa s tobom (!?!) i čeka te. Znaći, platiš lokalcu da te odvede, čeka i vrati na spot, ali i surfa s tobom. Kad je dobar dan, onda je i po 7 brodova na spotu, odnosno 7 lokalaca više. I, naravno, svi ubijaju. Ali to je cijena koju moraš platiti ako želiš surfati takve spotove.

Grupuk selo

Grupuk “secret spot”

Grupuk Inside

Sutradan sam otišao u zoru na isti spot. Bilo je MEGA FUNK. Laganih 1.5-2 m i bez vjetra. Svega nas 8 na spotu. I svi su super. Nema borbe za val. Štoviše, lokalci ti puštaju valove, ako vide da duže sjediš. Totalno me oduševilo. U Maroku i Portugalu nema ovakvih situacija.

Grupuk Inside

Dan poslije je bila ozbiljnija «igrica» na istom spotu. Setovi su znali biti i do 2.5 m. Swell dolazi!!! Ali sa swelom i gužva. Bilo nas je 30-ak. (!) Međutim sve je bilo cool. Respect sa svih strana. Nakon jučerašnjeg «upoznavanja» s daskom, danas sam «upoznavao» surfanje na reefu u gužvi. 😉 Bilo je zabavno. Nekoliko dobrih valova, nekoliko smetanja i par odustajanja. Ali lako sve zaboraviš kad su ljudi ok. Sve u svemu, ovaj spot sam najvise obilazio. 🙂

Comments (3)

  1. mm
    klemen 2024 years ago

    Merpati je na black listi 🙂

  2. Author
    Chelichana 2024 years ago

    onda ides trajektom 6 sati. 🙂

  3. mm
    Admin 2024 years ago

    super blog!

Leave a reply